Sakramentom ispovijedi, osoba može duhovno ozdraviti, nakon počinjenja grijeha. Ispovijed nije način kojim penitent (osoba koja pristupa sakramentu ispovijedi) bježi od posljedica svojih nedjela, nego ga shvatimo kao duhovni proces kojim se oslobađamo vezanosti za grijeh, te kao na proces samopokajanja, sa ciljem povrata unutarnje duhovne harmonije koja je prethodno bila uzurpirana počinjenim propustima. Duhovno obnovljen preko sakramenta svete ispovijedi i odrješenja, penitent je spreman za novi početak, trudeći se živjeti u pravednosti i sukladno Božjoj snazi u njemu. 

Da bi ispovijed bila valjana, potrebna je spremnost penitenta da se trudi izdići iznad svih svojih nesavršenosti i da nastoji, što je više moguće, živjeti u Bogu. Penitent ne može izbjeći posljedice za svoja nedjela, no može ih neutralizirati aktivno radeći na izgradnji sebe, sukladno svojoj božanskoj prirodi. 

Svećenicima i biskupima je dana ovlast da u ime Kristovo odrješuju u sakramentu ispovijedi, no u tom činu, vršitelj sakramenta treba biti uvjeren da penitent pokazuje iskreno kajanje za svoja djela, te da pokazuje namjeru za vlastitim duhovnim rastom. 

Svećenici i biskupi su obvezni na diskreciju, te su obvezni čuvati ispovijednu tajnu, pod svaku cijenu. 

Sakramentu svete ispovijedi mogu pristupiti sve osobe starije od 7 godina života.