Propovijed povodom Velikog četvrtka
Danas Crkva obilježava Veliki četvrtak, kojim započinje vazmeno trodnevlje.
Veliki četvrtak kršćanski je spomendan Isusove posljednje večere. Slavi se u četvrtak prije Uskrsa. Veliki četvrtak do sumraka je ujedno i zadnji dan korizme. Tog dana ujutro u katedralnim crkvama slavi se Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene. Također, tog dana, na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda.
Okosnica kršćanske sakramentalne prakse, onoga što nas čini apostolskim kršćanima i dionicima sveopće, katoličke crkve je euharistija. Euharistija je srž našeg sakramentalnog djelovanja. Euharistija je naš glavni pokretač, glavni izvor motivacije za suočavanje sa svakodnevnim izazovima, glavni alat kojim svojim osobnim križevima dajemo potpuniji, jasniji smisao. U euharistiji dobivamo svoju duhovnu hranu, svoj izvor svjetla koji nas postpuno, htjeli mi to svjesno ili ne, ako joj pristupamo predano i s poštovanjem, pretvara u bolje verzije sebe. Uostalom, prije primanja svete pričesti, izgovaraju se riječi: „primite ovaj najsvetiji sakrament“.
Zašto je euharistija, sakrament oko kojeg prebiva cjelokupna kršćanska apostolska praksa i bez koje nema ni crkve u njenoj posvetnoj punini, nešto najveličanstvenije čemu možemo prisustvovati? Temeljna odrednica sakramenta euharistije je predanje. Davanje. Potpuno služenje drugima. Potpuna žrtva za druge. Potpuno očitovanje istinske Božje ljubavi prema svim ljudima, kako na zemaljskoj, tako i na onozemaljskoj razini. Prikaz potpunog savršenstva koje Božje dijete može postići u ljudskom tijelu – predati sebe svim ljudima, svoj Božjoj djeci, a time se, ne samo demagogijom preko riječi, nego u praksi potpuno se stopiti sa cjelokupnom civilizacijom u Jednotu.
Gospod naš Isus Krist je za vrijeme posljednje večere u potpunosti bio svjestan događaja koji će uslijediti. Znao je koji će ga učenik izdati. Znao je da će biti predan i osuđen. Znao je da će već sutradan biti mučen i usmrćen na križu te pokopan. Tu večer, nakon objeda, na kojem je prvi put, u prisustvu svojih učenika lomljenjem kruha i dijeljenjem kaleža predao svoje Tijelo i Krv svojim učenicima, a time i cijelom svijetu, kad je pokazao svoju Božansku prirodu, je također kasnije, bdijući u Getsemanskom vrtu, moleći se i iščekujući privođenje, pokazao i svoju ljudsku prirodu. Bez obzira na to, iako svjestan svega što slijedi, nije se opirao, nije pokušavao izbjeći događaje koji će uslijediti, jer je također bio svjestan da je to jedinstvena prilika u ljudskoj povijesti da se Sin Božji u ljudskom tijelu, jedan od nas ljudi, preda svima u potpunosti, preuzimajući na sebe sve ono što je bilo potrebno da se poništi, ukine, uništi, a što ljudskom rodu je samo smetalo i smeta u razvoju. Tim činom, pokazao je svoju bezuvjetnu i bezgraničnu ljubav, kojom, bez kalkulacija i primjesa, je sebe predao za dobrobit sviju, a time, iako mučen i usmrćen, je postigao ono na što smo svi mi, pozvani – na konačnu pobjedu svjetla nad tamom, na pobjedu života nad smrću – na vlastito uskrsnuće.
Sudjelovanjem na svetoj misi i pristupajući pričesti, stavljamo se u ulogu apostola, koji su prvi u povijesti prilikom posljednje večere prisustvovali svetoj misnoj žrtvi. Primajući pričest, svi mi postajemo svjesno, svojom voljom, Kristovim službenicima, primajući Krista u sebe. Pristupajući i primajući svetu pričest, od Krista osobno primamo jedinstveni dar, koji nam je neiscrpna duhovna hrana, sada i zauvijek. No, na nama je kako ćemo taj dar koristiti – ili ćemo ga nadalje oplemenjivati, umnožavati i davati drugima, ili ga zanemariti.
Neka nam Krist, prisutan u euharistiji, bude trajni uzor u služenju i davanju sebe drugima zauvijek, i time doživimo vlastito uskrsnuće.
Amen.
Veliki četvrtak – ustanovljenje svete euharistije
U četvrtak, na posljednjoj večeri, naš Gospod Krist održao je prvu misu i tako ustanovio sakrament svete euharistije. U svetoj euharistiji Boga se časti, anđele razveseljuje, crkvu sazidava, živima se pomaže, mrtvima se pribavlja mir i spokoj a svećenici i vjernici dio su tog dobra.
U najsvetijem sakramentu, u kruh i vino unio je svoju bit, svoju suštinu, svoju ljepotu, svoja svojstva. Božanska svojstva sišla su za nas u materiju. Taj plemeniti dar namijenio je Učitelj svijeta svom stadu za okrepu duše i tijela.
“Dođite svi k meni, svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”, riječi su Kristove. Doista, to je pravo jelo i pravo piće koje je nebeska hrana, nakon čijeg uzimanja postajemo zdraviji i svjetliji u duši i tijelu, a time smo napravili jedan korak bliže vječnom životu, Kraljevstvu Nebeskom, cilju svih naših života. Ne zaboravimo; svetac dolazi k nama u svetom sakramentu da nam pomogne, da nas nahrani. Zato ponizno s vjerom i čista srca priđimo izvoru miline, jer Gospod izlijeva svoj blagoslov tamo gdje nađe posude prazne.
Dok smo zatočeni u ovom grubom tijelu, sveti sakramenti su nam velika utjeha i pomoć. Zato zahvalimo našem Gospodu, našem Učitelju na svim svetim sakramentima, a posebno na ovom, najsvetijem sakramentu – Tijelu i Krvi Kristovoj.