Propovijed povodom Uzašašća – Spasova
Danas obilježavamo Uzašašće ili Spasovo, blagdan koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa.
Prema Bibliji, Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao na zemlji. Na 40. dan javio se svojim učenicima u Jeruzalemu. Rekao im je da ostanu u gradu i čekaju dolazak Duha Svetoga. Zatim ih je poveo na Maslinsku goru. Tamo je podigao ruke i blagoslovio ih. I poče uzlaziti na nebo, a oblak ga je zaklonio i više ga nisu vidjeli. Isus je uzašao na nebo, gdje sjedi s desna Bogu Ocu. Dok su apostoli gledali na nebo, pokazali su im se dva anđela u bijelim haljinama i rekli: „Ovaj Isus, koji je uzašao na nebo, tako će opet doći, kao što ste vidjeli da je otišao na nebo.”
U Nicejsko-carigradskom vjerovanju, kršćani ispovijedaju da je Isus Krist četrdeset dana nakon Uskrsnuća uzašao na nebo k svome Ocu. Sin Božji utjelovivši se na zemlji preuzima ljudsko tijelo, a to isto tijelo u Uskrsnuću proslavlja i sada ga uznosi na Nebo k Ocu koji ga je i poslao da otkupi i spasi sve ljude od smrti i grijeha. Tako “Uzašašće Kristovo označuje konačan ulazak čovještva Isusova u nebesko područje Božje odakle će opet doći”. O Isusovu uzašašću izvješavaju nas i evanđelisti Marko i Luka.
Pojam uzašašća i pojam neba su temeljne odrednice današnjeg blagdana, koje možemo promatrati iz više kutova. Doslovno gledajući, današnjim blagdanom obilježavamo doslovno Kristovo uzašašće na nebo, kako je i opisano u evanđeljima. No gledajući na simboliku pojmova kao što su nebo i uzašašće, možemo doći do drugačijih pogleda na taj događaj. Naime, nebo u prensenom značenju simbolizira mjesto, jednostavno se izrazivši, gdje prebiva Bog, ili stanje u kojem je jasna sveprisutnost Božja. S druga strane, pojam uzašašća možemo promatrati kao pojavu uzdignuća duše na, ili samo na neku višu razinu od dotadašnje, ili potpunog stapanja duše s Bogom, čineći tako, ne samo deklarativno nego i doslovno, jednotu s Bogom.
Bez obzira kako tumačili događanja kojim obilježavamo današnji blagdan, jedno je sigurno – svojim uskrsnućem, pobjedom života nad smrću, svojim otkupljenjem za nas, završiviši time svoje djelo na zemaljskoj ravni, Gospodin naš Isus Krist se nedvojbeno sjedinio u potpunosti s Bogom Ocem na nebesima, izvršivši time čin uzašašća, uzdignuća svoje, ne samo božanske nego i ljudske prirode, i stapajući se u potpunosti u Jednotu, u Boga koji je u svima nama.
Da bi svi mi postali dionici, ne samo Kristove crkve u nominalnom smislu nego i u doslovnom, sudjelujući u Kristovom uskrsnuću, u pobjedi svjetla nad tamom, te činu uzašašća, stapanjem svog cjelokupnog bića u Jednotu, u jedno što jest i što nema alternative – u Boga u apsolutnom smislu, potrebno je slijediti Krista u potpunom smislu riječi. Slijediti ga ne samo primjenjujući znanja koja nam je ostavio u naslijeđe, nego i aktivno sudjelujući u sakramentalnom životu Crkve, gdje Krista susrećemo i doživljavamo u potpunosti. Predavši se Kristu, radimo na našem vlastitom uskrsnuću i posljedično uzašašću naše duše, gradeći sebe u Bogu u potpunosti. Ima li čega veličanstvenijeg od toga? Ima li veće privilegije od te?
Na sam blagdan Spasova ili prvu nedjelju nakon, nakon čitanja evanđelja gasimo uskrsnu svijeću, simbolizirajući time kraj crkvenog uskrsnog razdoblja. Bez obzira na to, uskrsnuće Gospodinovo, a time i uzašašće, su trajna vrijednost i stvarna prisutnost u našim životima, sada i zauvijek. Iako ugašenu, uskrsnu svijeću u crkvi držimo cijele godine u svetištu, i palimo prilikom sakramenta krštenja, kad preko uskrsnog svjetla palimo krštenu svijeću. Neka naša duša zasvijetli Kristovim svjetlom i i uzdigne se u Bogu u Jedno, uz Kristovo vodstvo.
Amen.
Uzašašće kao posvećenje
S blagdanom Uzašašća gasimo uskrsnu svijeću. Taj blagdan simbolizira ono najviše što čovjek može postići: konačnu pobjedu, kad Krist zauvijek zauzme svoje mjesto na desnoj strani svog Oca, odakle još više radi na duhovnom napretku i razvoju svih nas.
Uzašašće ima veliku važnost, jer zajedno s blagdanom Duhova daje nam veliko posvećenje. Na tom stupnju čovjek se uzdiže od Zemlje k Nebu i po prvi puta stupa izvan običnog čovječanstva. S ovom posvetom čovjek postiže sjedinjenje s aspektom treće osobe, s Duhom Svetim.
Naša Crkva drži otvorenu stazu očišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja pomoću koje čovjek može doživjeti svoje vlastito božanstvo i naći Svjetlo u samome sebi. Riječi Kristove i danas se ispunjavaju: “Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.”
Amen.