Propovijed povodom blagdana Tijelova
Danas obilježavamo blagdan Tijelova, punog naziva Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno u deveti četvrtak nakon Uskrsa, a u našoj, Slobodnoj katoličkoj Crkvi, obilježava se još i prvu nedjelju nakon samog blagdana. Razne su varijante naziva ovog blagdana ovisno o dijelu Hrvatske: Tilovo, Brašančevo, Božji dan, Božji blagdan ili Korosante (prema tal. Corpo Sancto, Sveto Tijelo).
Riječ je o blagdanu kojemu povijesna podloga i razvoj kreću od 8. stoljeća, a službenu potvrdu dobiva u 13. stoljeću, dok se na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje u 14. stoljeću. Blagdan Tijelova je posvećen isključivo slavljenju euharistije, kao najvećeg i temeljnog kršćanskog sakramenta, za razliku od Velikog četvrtka, kad obilježavamo ustanovljenje svete euharistije koje se dogodilo na posljednoj večeri.
Primjeri koji nam potvrđuju stvarnu prisutnost Kristovu u posvećenim misnim žrtvama kriju se u raznim euharistijskim čudima kojim sveopća Kristova Crkva svjedoči od postanka. Suštinski, euharistijsko čudo je nevidljiva preobrazba kruha u Tijelo Kristovo i vina u Krv Isusa Krista tijekom svake svete mise. Međutim, postoje i drugi oblici euharistijskog čuda poput posvećene hostije sačuvane više od 250 godina ili hostije koja je ostala u prvobitnom stanju, nakon što je bačena u vatru. Neka, ali ne sva euharistijska čuda prihvaćena su od strane crkvenih vlasti.
Mnoštvo je primjera euharistijskih čuda, no indikativno je da se povremeno pojavljuju prilikom služenja svete mise kod svećenika koji su u datom trenutku posumnjali u stvarnu prisutnost Kristovu u posvećenoj hostiji i kaležu, a koji su, iako nama možda s logičke strane nepojmljivo, zaista postali, i jesu, stvarno Tijelo i stvarna Krv Kristova. Prisustvovanjem svetoj misi i pristupanjem pričesti, zaista se susrećemo i sjedinjujemo s Kristom u jedno biće. Zaista, mi koji se okupljamo oko oltara i prinosimo svetu misnu žrtvu, susrećemo se s Kristom i primamo ga u svoje biće na isti način kao i njegovi apostoli i ostali suvremenici prije 2000 godina, za vrijeme Isusovog zemaljskog života. U tom pogledu, nema nikakve razlike.
Danas, na blagdan Tijelova, te na Veliki četvrtak i na blagdan Prikazanja Gospodinovog u Hramu ili Svijećnice, u našoj crkvi sv. misu služimo uz izloženi Presveti Oltarski Sakrament, što je posebnost u slobodnokatoličkoj liturgiji. Iako je Krist prisutan u svakoj misi u euharistiji, slaveći misna otajstva uz izloženo Presveto kao danas, na poseban način osvještavamo stvarnu prisutnost Kristovu u euharistiji, te tom prilikom, osvještavamo da sve svoje brige, terete, teškoće mu možemo predati, i time svoj život dati njemu u ruke. Jer, ma koliko teške i izazovne životne situacije prolazili u svakom pogledu, vlastitim sudjelovanjem u euharistiji i time primanjem Krista u svoj život, potvrđujemo sebi vjeru i činjenicu da u zajedništvu s Kristom, nikad nismo sami.
Budimo zauvijek jedno s Kristom u euharistiji, zauvijek.
Amen.
Tijelovo
Propovijed povodom blagdana Tijelova
Prvi četvrtak iza blagdana Sv. Trojstva određen je za proslavu sakramenta svete euharistije. Kao što znamo, sakrament svete euharistije ustanovljen je na Veliki četvrtak, no tada smo više orijentirani na doživljenju evanđeoske drame, koja kulminira Kristovim raspećem i poslije uskrsnućem. Da bi dostojnije obilježili i proslavili blagdan ustanovljenja svete euharistije, određen je dan u sredini crkvene godine.
Od tjelovskog četvrtka i idućih 7, odnosno 10 dana, čita se kolekta za Tijelovo, kojom se prisjećamo stalne Kristove prisutnosti i ljubavi, koju nam je ostavio u sakramentu. Molimo Gospodina za čistoću srca pred Njegovim očima, i da naš život bude posvećen Njegovoj službi.
Blagdan Tijelovo posebno se slavi i uzdignut je na višu razinu u 13. stoljeću, kad je papa Urban IV. povjerio Svetom Tomi Akvinskom sastavljanje posebne službe za misu na Tijelovo, a krajem istog stoljeća počela se uvoditi procesija sa Presvetim Sakramentom.
U Slobodnoj katoličkoj Crkvi se ovaj blagdan slavi s najvećim počastima i sa štovanjem, a gdje je to moguće i sa procesijom. Danas izričemo svoju zahvalnost Gospodu Kristu, što nas je obdario ovim čudesnim sredstvima milosti.
Za vrijeme pretvorbe, kruh (hostija) preko svećenika postaje zbiljsko Tijelo Kristovo. Svećenik blagoslivljajući hostiju, uspostavlja kanal sa svijetom jedinstva, gdje ne postoji odijeljenost. Božanski život zabljesne kroz napravljen kanal i nastaje čudo: kruh se pretvara u Tijelo Gospodnje. Život Božji, život Kristov, izravno proteče kroz hostiju, koja zasja nadzemaljskim sjajem, donoseći nam snagu, točnost, ritam. Nakon blagoslova vina, vino zasja živom vatrom, koja budi u nama vatrenu predanost.
Oba učinka su potrebna, i nema ničeg dobrog što ne bi bilo još više potaknuto stvorenim vibracijama, niti zla koje ne bi bilo uklonjeno ili ublaženo. Kod svete pričesti hostija simbolizira Kristovi savršenu prirodu, a vino Kristov život. Sudjelujući u svetoj pričesti, postajemo njegov rod, i jedno s Kristom.
Sad se još jednom zahvalimo našem Gospodu što nam je ostavio ovaj prekrasni sakrament, kao najsnažnije sredstvo u našem razvoju i putu prema Njemu.
Amen.