Propovijed povodom 12. nedjelje po Trojstvu

Danas obilježavamo 12. nedjelju po Trojstvu, koja je posvećena samoposveti.

U današnjem evanđelju naglašena je činjenica da se Božji zakoni, univerzalna pravila života i stvarnosti ne mijenjaju. Bez obzira na napredak ljudskog roda u intelektualnom, tehnološkom, socijalnom i svakom drugom smislu, bez obzira na vidljivi napredak ljudske civilizacije protekom vremena, a što sa sobom nedvojbeno nosi  i negativne posljedice, temeljna životna pravila koja nas krase kao djecu Božju, a što podrazumijeva i osnovno pravilo da drugima ne činimo ono što ne želimo da drugi čine nama, su uvijek prisutna i nepromijenjena.

Naši redovni odlasci u crkvu, naše uredno sudjelovanje u sakramentalnom životu crkve i nastojanje da živimo vlastitu vjeru u svakodnevnom životu što je bolje moguće nas ne oslobađaju od odgovornosti za počinjena djela koja nisu sukladna božanskoj prirodi u nama, niti sve ovo navedeno je garancija našeg duhovnog rasta i razvoja. Isto tako, naš stupanj formalnog obrazovanja, statusa u društvu, materijalna situiranost i svi ostali statusni simboli materijalističkog društva nam ne daju za pravo da sebe uzdignemo na lažni pijedestal, da smo zbog svega ovog navedenog zavarani kako smo bolji od drugih, kako zbog svojih lažnih epiteta imamo pravo na prednost u bilo kakvom obliku, kako smo duhovniji i napredniji od drugih, pozicionirajući sebe kao moralne, duhovne, životne autoritete. Zapravo, baš takav stav prema sebi i drugima je potpuno suprotan od istine.

Temelj potpune posvećenosti sebi i Bogu u sebi je prije svega poniznost i predanje Bogu u potpunosti. Imati u Boga naše potpuno povjerenje, makar nam iz ove ograničene perspektive djelovalo kako je mnogo toga u našim životima i oko nas izokrenuto. Na taj način, radeći na tome da živote živimo s potpunim predanjem i služenjem Bogu a time i ljudima u punini, spoznajemo i prihvaćamo Krista u drugim ljudima, bez obzira na koji način oni živjeli svoje živote.

Živjeti zemaljske živote u ljudskom tijelu je uvijek, a pogotovo danas bilo i jest izazov. Napredak i razvoj ljudske vrste u svakom pogledu kroz vrijeme nedvojbeno povlači sa sobom i rast našeg osobnog ega, stvaranje iluzije našeg savršenstva i nepogrešivosti, zbog čega je postavljanje sebe u ulogu Božjeg sluge a time i služenja ljudima itekako izazovno. Bespogovorno slijediti i držati se univerzalnih pravila života u Bogu i s Bogom, a kojim nas je naučio Gospod naš Isus Krist, je postalo itekako izazovno, a često i vrlo teško. Bez obzira na to, unatoč nerazumijevanju i neodobravanju okoline, s kojima se moguće susrećemo u svakodnevnici, nastojmo ne odstupati od poštivanja Božjih pravila i života u Bogu nimalo. Baš ovakve prepreke nam omogućuju da se ne uljuljkamo u vlastitu ulogu Božeg službenika, prihvaćajući je zdravo za gotovo, nego na ovaj način spoznajemo i podsjećamo se koliko je bitna naša uloga koju imamo prema sebi i prema drugima, a pozivajući se na Krista, kao našeg vječnog učitelja i uzora.

Budimo zauvijek dosljedni u posvećenosti Kristu i njegovom nauku, i svojim djelovanjem i životnim primjerom doprinesimo stvaranju boljeg svijeta za sve nas, uz Kristovu pomoć i blagoslov.

Amen.