Propovijed povodom 2. uskrsne nedjelje
Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa, kod nas zvana i Mali Uskrs. Kao datum za svečanu prvu pričest spominje se prvi put u 17. stoljeću. Ime dolazi od bijele odjeće koje su nosili novokrštenici u ranom kršćanstvu. Kao vidljivi znak primljenog sakramenta krštenja, odjeća je trebala označavati čišćenje vodom i biti znakom za ljude novorođene u Kristu. Od sedmog stoljeća nosili su odrasli krštenici bijelu odjeću osam dana, od Velike subote ili Uskrsa, sve do druge uskrsne nedjelje. Uobičajeno je da se na Bijelu nedjelju održava svečano slavlje Prve pričesti.
Tjedni koji su pred nama predstavljaju uskrsno vrijeme koje traje sedam vazmenih tjedana. Od IV. stoljeća četrdeseti dan po Uskrsu slavi se blagdan Kristova uzašašća na nebo, koje je najdetaljnije opisano u Djelima Apostolskim, poglavlje 1. Pedesetog dana od Uskrsa (Pedesetnica) završava uskrsno vrijeme i slavi se svetkovina Duhova – silazak obećanoga Duha Svetoga na apostole i okupljeno mnoštvo, kojom prilikom se krstilo čak 3000 Židova, a što ujedno označava rođenje Crkve i novo razdoblje u povijesti spasenja.
U današnjem evanđelju smo čuli o događaju u kojem su dvojica putnika putem razgovarala o svemu što se dogodilo zadnjih nekoliko dana. O izdaji, sudu, mučenju te smrti našeg Gospodina, no spomenuli su i izjave žena koje su tvrdile da su ga vidjele uskrsloga. Iako je sam Gospod Krist hodao s njima, te iako su s njim razgovarali, nisu ga prepoznali. Nisu ga u potpuno potpunosti prepoznali sve do trenutka dok na večeri nije blagoslovio kruh, razlomio ga i udijelio im ga. Zašto im je, kako je pisano, bilo zapriječeno da ga prepoznaju?
Dok su dvojica putnika razgovarala o svim tim događajima, bili su orijentirani na umni, racionalni dio. Bili su orijentirani na pokušaje tumačenja i razumijevanja svih tih događaja, pritom izrazivši sumnju u svjedočanstva onih, koji su vidjeli prazan Isusov grob. Bili su možda orijentirani na otkupljenje Izraela, ali pretežno u zemaljskom smislu. U stanju u kojem su bila ova dvojica putnika, izrazito je otežano sebe otvoriti za prepoznavanje Krista u svakodnevnici, pa makar sam Gospod Krist pješačio s njima, te makar im je tumačio sve te događaje, na način kako ih valja razumjeti.
Bez obzira na to, ključan trenutak njihovog prepoznavanja Krista se dogodio u trenu kad je Gospod Krist pred njima izvršio čin euharistije. Blagoslovom i lomljenjem kruha pred njihovim očima, je sebe njima dao. Bez rasprava, bez teoretiziranja, bez pokušaja razumjevanja i tumačenja ičega. Sam čin pretvorbe, sam čin euharistije zasjenjuje sve rasprave i teorije svijeta.
Naše slavljenje Uskrsa jest životna uklopljenost u Kristovo uskrsnuće. Mi se svaki put na euharistijskom slavlju svete Mise susrećemo s uskrsnulim živim Kristom. On nam je to i obećao da će biti s nama kad god se u njegovo ime sastajemo. On i nama danas kao nekoć apostolima govori, kad im se je uskrsnuo živ pokazao u dvorani Zadnje večere. Znamo što je rekao apostolu Tomi, kad ga je pozvao da dodirne njegove rane. Živi, Uskrsnuli Isus i nama govori kao i apostolima: “Mir vama!” On Uskrsnuli želi unijeti svoj mir u naša srca, naše duše, u naše obitelji i u cijeli svijet. Stoga, svojim životnim primjerom, dopustimo Gospodinu da uđe u naše živote te da nam na našim životnom putu bude inspiracija i učitelj.
Amen.