Propovijed povodom blagdana Duhova
Danas obilježavamo blagdan Duhova, tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća. Od tuda potječu i drugi nazivi za ovaj blagdan, npr. Pedesetnica, Pentekost itd.
Slavi se i kao blagdan “rođenja Crkve” jer Djela apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima.
Naziv “Duhovi” je doslovce preuzet iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.
Središnja točka kršćanstva te nas kao Kristovih učenika, jest čin Kristovog uskrsnuća. Činom uskrsnuća, Krist je dovršio svoje temeljno poslanje na zemaljskoj ravni. Stapanjem zemaljskog i nadzemaljskog, materije i duha, pobijedio je smrt i otvorio nam vrata spoznaje prema životu vječnom, prema onom jedino stvarnom i vrijednom, u odnosu na ono privremenom i prolaznom.
Unatoč tome, valja obratiti pozornost na događaje koji su uslijedili nakon Kristovog uskrsnuća – na boravak Krista sa svojim učenicima 40 dana nakon uskrsnuća, kad je po predaji 40. dan uzašao na nebo i kad je svojim apostolima rekao da čekaju silazak Duha Svetoga nad njih, te 10 dana kasnije, odnosno 50. dan po uskrsnuću, kad se snaga Duha Svetoga spustila nad apostole, davši im dar govora u jezicima te time ovlast propovijedanja Kristovog učenja svijetu. Tim činom, tog dana je počelo javno djelovanje Kristove Crkve na Zemlji, te traje i danas.
Iako je Krist već uzašao na nebo te su apostoli počeli misiju propovijedanja i širenja Božje riječi svijetu bez Kristove fizičke prisutnosti, oni nisu ostali prepušteni sami sebi, ni onda, oni kao izvorni apostoli, ni danas, nasljednici tih istih apostola. Nikakvo crkveno djelovanje ne bi bilo moguće bez snage Duha Svetoga koja obavija Kristovu Crkvu. Isto tako, nikakav efekt izljeva snage Duha Svetoga na današnje svećenstvo i sveukupni kler kao i na vjernike koji svojim životom šire riječ Božju ne bi bio u potpunosti moguć ni cjelovit bez prakticiranja sakramenata, kao vidljivih znakova nevidljive Božje ljubavi koje nam je Krist ostavio u nasljeđe, a koji nas krijepe u svakom trenutku naših života. Nijedna božanska osoba svetog Trojstva u našim životima nije potpuna bez ostalih; ni Bog Otac, ni Sin, a isto tako ni Duh Sveti. Svo troje su neraskidivo povezani i djeluju na nas povezano.
Duh Sveti na nas djeluje na razne načine. Snagu Duha Svetog zazivamo kod sakramenta svetog reda, zazivamo je kod službe ozdravljivanja, zazivamo ga kod sakramenta kršćanske potvrde vjere – svete krizme. Isto tako, snagu Duha Svetog zazivamo u svim životnim situacijama koje su nam izazovne, kakve god bile. Zahvaljujući zazivima, zahvaljujući udjeljenoj snazi Duha Svetog, možemo svjedočiti raznim upečatljivim događajima – s logičke strane, neobjašnjivim ozdravljenjima, darom javnih izlaganja kod ljudi koji tome nisu prije bili skloni, te mnogim drugim neobjašnjivim darovima kojima nas Bog blagoslivlja, ali koje smo dužni koristiti na pravilni način. No ono što ne možemo sa sigurnošću znati a time ni kontrolirati je – kad ćemo i u kakvom obliku dar Duha Svetoga dobiti i koristiti. Na nama je jedino da se prepustimo Božjem vodstvu te da se puni pouzdanja otvorimo svakom daru Duha Svetog koji ćemo dobiti, i koristiti ga na slavu i hvalu Kristovu.
Amen.
Duh Sveti – posvetitelj čovjekove duše
Propovijed povodom blagdana Duhova
Danas slavimo veliki kršćanski blagdan Duhove, u čast Boga Duha Svetoga – posvetitelja čovjekove duše.
Primjer djelovanja Duha Svetoga je današnje Evanđelje koje opisuje čudo vatrenih jezika, kada su apostoli progovorili drugima tuđim jezikom. Razlog tome su darovi Duha Svetoga, koje daje svakome prema njihovim sposobnostima da se njima koriste.
Općenito se smatra da su Duhovi samo spomen na silazak Duha Svetoga na apostole, deset dana poslije uzašašća našeg Gospoda na nebo, no Duhovi i Spasovo (Uzašašće) imaju još jedno drugo značenje, a to je posveta na stupanj adepta (aseke). Kod ove pete velike posvete, čovjek se uzdiže od Zemlje k Nebu i prvi puta stupa izvan običnog čovječanstva. Smatra se da sa petom posvetom on postiže sjedinjenje sa aspektom treće osobe velikog sunčanog Logosa. Zauzima mjesto u općinstvu svetih odakle može još više raditi na duhovnom razvoju svih nas. Peta posveta je cilj cijelog čovječanstva u lancu svjetova. Nakon te posvete postajemo adepti ili majstori mudrosti. Izašli smo iz ljudskog u nadljudsko carstvo, odakle nastavljamo svoj razvoj u nadfizičkim planovima, no za ljude kao takve, kraj razvoja je velika peta posveta.
Današnji blagdan shvatimo kao slavlje sjedinjenja Boga i čovjeka, silaska Duha Svetoga i prelijevanje duhovne snage na svijet, što slijedi iz ovog sjedinjenja. To je veličanstveni misterij koji još ne možemo u potpunosti shvatiti.
Danas je crkveno ruho crvene boje. Riječ je o boji vatre – simbolu Duha Svetoga koji se spustio na apostole. Ta vatra se opisuje kao Dah Božji i Vatra Ljubavi. Ona posjeduje smjelost, srčanost i snagu. Prvobitni naziv za Duha Svetoga je “parakletos”, što znači osmjeliti, ohrabriti.
Čuli smo u današnjem Evanđelju da nam je Krist ostavio branitelja, Duha Svetoga. On boravi uvijek u našem srcu kao postojani poticatelj u pravcu svega onoga što je dobro, koji je pripravan da nas ojača i osokoli, kad pozovemo njegovu prikrivenu (latentnu) snagu.
Duh Sveti je onaj kojeg kojeg dozivamo kod sakramenta potvrde i zaređenja. Kroz Njega dolazi sav blagoslov i posvećujuća snaga, bilo kod posvete crkve, blagoslovljene vode ili skupa vjernika. Mi to prizivamo i kod ozdravljivanja.
Duh Sveti je prvo s čime se čovjek može sjediniti kada se uzdigne i želi biti nešto više od običnog čovjeka. Mi Ga posebno častimo sedam tjedana u crkvenoj godini, iskazujući mu posebnu čast. Slavimo ga danas na blagdan Duhova, nedjelju prije adventa, dvije nedjelje poslije blagdana Trojstva (sedma i četrnaesta nedjelja).
Ulazimo u razdoblje kršćanstva kada se sve više obraća pažnja na Boga Duha Svetoga. U srednjem vijeku Bog se najviše štovao kao Bog Sin, a prije toga kao Bog Otac, a u budućnosti će biti važno štovanje kao Boga Duha Svetoga, te će kršćanstvo biti obojeno bojom stvaralačke aktivnosti Boga Duha Svetoga. Danas se već nalazimo u razdoblju kad se prelijevaju snage duhovne inspiracije – nadahnuća na svijet, da se svijetu pomogne probuditi duhovno i shvatiti što je Bog namijenio svom čovječanstvu.
Na kraju se zahvalimo Bogu Duhu Svetome. Neka bude stalno uz nas dajući nam snagu, nadahnuće, inspiraciju i srčanost na našem putu.
Amen.