Propovijed povodom 4. adventske nedjelje

Danas obilježavamo zadnju, 4. adventsku nedjelju koja je posvećena dobrom vladanju.

Tijekom cijelog adventskog vremena koje predstavlja razdoblje priprave dolaska Krista na materijalnu razinu, a kojem se približavamo kraju, pripremali smo se razmatrajući temeljne vrline. Prva adventska nedjelja posvećena je vrlini razlučivanja bitnog od nebitnog, što predstavlja temeljnu odrednicu rada na sebi. Potom, razlučivši bitno od nebitnog, u drugoj adventskoj nedjelji osvještavamo potrebu za neposjedovanjem želja, za nevezivanjem za ovozemaljsko više nego što je potrebno, nego potrebu za prepuštanjem Božjem vodstvu. Potom, oslobođeni potrebe za ovisnošću o raznim željama, u trećoj adventskoj nedjelji razmatramo i osvještavamo ljubav u našim životima: što je ona stvarno, kako je pokazujemo drugima i kako je koristimo prema sebi. Adekvatno se pripremivši po svim ovim vrlinama tijekom adventa, u zadnjem adventskom tjednu sagledavamo dobro vladanje u vlastitim životima: imamo li ga, kako se odnosimo prema sebi i prema drugima.

Razvoj vrline dobrog vladanja je nemoguć bez temelja, a u ovom slučaju temelji su vezani za sve vrline koje smo razmatrali  tijekom ovog razdoblja. Osoba koje je u svojoj suštini čista srca, svijetu oko sebe i sebi pristupa iskreno i dobronamjerno, što automatski podrazumijeva dobro ophođenje prema sebi i drugima, i što se samo po sebi podrazumijeva. Nasuprot tome, osoba koja nema sposobnost razlučivanja bitnog od nebitnog, koja se “pokorava” vlastitim željama ma kakve one bile, koja nije razvila ni spoznala ljubav prema bližnjem, u sebi u pravilu ne posjeduje potrebu za dobrim vladanjem.

Čineći dobro drugome, osoba prije svega pokazuje poštovanje prema određenoj osobi. Nadalje, pokazuje svjesnost da smo svi, unatoč vidljivim razlikama, na materijalno nevidljivoj razini Božja djeca, sa svojim vrlinama i manama. Dobrim vladanjem, ne samo svojim vidljivim ponašanjem nego i mislima, pokazujemo stupanj vlastite samokontrole s jedne strane, i duhovne osviještenosti o jednosti svih nas s druge.

“Što posiješ, to ćeš i požnjeti.” Zlatno pravilo zakona uzroka i posljedice koje isključivo povezujemo s nekim negativnim činovima, no logički , možemo je povezati sa svakim dobrohotnim djelom, koje će također biri vraćeno istom mjerom, iako se to možda ne čini na prvi pogled. Stoga, poslušajmo Gospoda Krista, prepustimo se služenju drugima, stvarajmo bolji svijet, i dočekajmo time rođenje Krista u sebi.

Amen.