Propovijed povodom 3. nedjelje po Trojstvu
Danas obilježavamo 3. nedjelju po Trojstvu, koja je posvećena Bogu kao Vladaru anđela.
Esencija nas, ljudskih bića, jest naša duhovna priroda. Od Boga smo potekli i došli na krutu materijalnu razinu, kao što ćemo se, kad za to dođe vrijeme, nakon dovršetka ove zemaljske epizode, Bogu vratiti. Mi smo Jedno u Bogu, sada i zauvijek. Naša temeljna odrednica, mi stvarni, smo Jedno s Bogom, zauvijek.
Unatoč tome, jedna od temeljnih zadaća nas, ljudskih bića, jest dolazak na materijalnu razinu, bivanje u materijalnom tijelu. Zašto tu dolazimo? Prvenstveno, radi skupljanja iskustava, radi učenja, zbog upoznavanja cjelokupne stvarnosti u punini. Jer, bivanje u duhu možemo shvatiti kao idealno stanje u kojem je sve posloženo, sve onakvo kako iskonski jest, svojevrsno stanje teorije, dok bivanje u materiji, u kojoj smo prisutni sad, je stanje daleko od ideala, na svjesnoj razini stanje odvojenosti od iskona, od duha, tj. svojevrsno stanje učenja, skupljanja znanja i iskustava – stanje prakse.
Svi smo svakodnevno svjedoci kako je često vrlo zahtjevno i izazovno bivati na materijalnoj razini u ljudskom tijelu. Svjedoci smo, na vlastitom primjeru, s koliko se zahtjevnih lekcija suočavamo, s koliko izazovnih emocija i strahova se borimo, i kako složeni izazovi nam na put dolaze. Često imamo dojam kako nosimo križeve koji su nam preteški, a koje bismo rado odstranili od sebe. No, isto tako, znamo da to nije rješenje, jer nesavladane lekcije sada, će se ponoviti u budućnosti – sve dok ih ne savladamo.
Baš zbog toga, da ne budemo prepušteni samima sebi, Bog je u svojoj svemogućoj providnosti, kako izgovaramo u našim obredima, ustanovio službu anđela, kojoj je zadatak biti nam od izravne pomoći na ovoj zahtjevnoj, krutoj ali ujedno i veličanstvenoj materijalnoj razini. Anđele u izravnom smislu krase dvije temeljne karakteristike koje imamo i mi, ljudi, no u drugačijem obliku: veza s materijom i bivanje u duhu. I oni, kao i mi, imaju svoju volju, karakteristike koje definiraju ljudsku unutarnju prirodu a koju povezujemo sa životom u materijalnom tijelu, no uz to, oni izravno borave kao bestjelesna bića, povezana izravno sa onim što sve jest – s Bogom Svemogućim. Oni, kao izravni posrednici između nas ljudi i Boga kao sveukupnosti svega, zaduženi su za konkretno djelovanje u Božje ime u raznim pogledima, no nama možda njihova najpoznatija uloga je zaštitnička, prvenstveno pojedinaca (naši anđeli čuvari) bilo kao zaštitnika nekih crkava, župa, naselja, pa i cijelih država.
Zbog stvarnosti u kojoj živimo, a koje je podložna raznim utjecajima koji teže disbalansu, uloga anđela kao korektiva je nemjerljiva. Također, zbog naše ograničene percepcije stvarnosti, gdje često zanemarujemo Božji impuls u nama samima, imaju ulogu glasnika koji nam na upečatljiv i zauvijek zabilježen način prenose poruku ne samo nama osobno, nego ključne za cijeli ljudski rod. Uz navedeno, uloga anđela ozdravljenja je, ako je navedeno za naše najveće dobro, nemjerljiva.
Obraćamo li se redovno našim anđelima čuvarima? Jesmo li dovoljno svjesni njihove zaštite i što sve na svakodnevnoj bazi čine za nas? Zahvaljujemo li im na svemu što čine za nas? Jesmo li svjesni koliko smo pod njihovom zaštitom blagoslovljeni?
Budimo uvijek svjesni anđeoske pomoći i zaštite u našim životima, jer njihovo djelovanje jest dodir samog Boga.
Amen.
Propovijed pripremio: Preč. Ferenc Heiszer, pomoćni biskup Mađarske provincije
Draga braćo i sestre, Bog kao Vladar anđela naša je današnja tema iz koje neposredno slijedi sadržaj propovijedi. Bavit ću se doktrinom za koju smatram da je obvezna za prihvaćanje, ali i onom koja nije, odnosno o kojoj možemo razmišljati na drugačiji način.
Prvi, koji slijedi iz teme dana, jest da Bog nije baš “glavni” anđeo, već je njihov vladar prilično neovisan o njima. Vladar ne vrši svoju dužnost privolom, nego kao potpuno neovisan uzrok vlastite moći. Sjećamo se prispodobe o težaku koji vinogradare prima u različito doba dana, a onda im na kraju svima daje istu plaću. Ovdje ne treba tražiti pravdu ili nepravdu u njegovom djelovanju, već autonomiju koja ga tjera da čini što želi, jer dobro je takvo kakvo jest. Eto, to je jedna od osobina vladara, a to pripisujemo dobrom Gospodu u odnosu na meleke, ali dobro je i preporučljivo prihvatiti da što jeste, to jest!
Za nas slobodne katolike, u našim obredima, izgovaraju se vrlo ozbiljne riječi, fraze i misli u odnosu na anđele. Budući da su to stalni dio svete mise, smatram ih za nas “obveznima”, što znači da je dobro prilagoditi im svoje misli i ne zaboraviti ih ubuduće. Odmah na početku mise „…molimo Oca našega nebeskoga da nam pošalje svoga svetoga anđela…“ za izgradnju duhovnog hrama u koji smo snažno uključeni, a koji svoj najblistaviji oblik postiže s Kristom u oltarskom sakramentu. Kad tražim ili dajem blagoslov za čitanje Evanđelja, molim Oca našeg nebeskog da, kao što si “rukom svojih serafina očistio” usne proroka Izaije, da Evanđelje, homilija, bude izgovorena s čistom namjerom. Na kraju drugog prinosa tamjana, molimo da, u uzorku dima tamjana, “Tvoji sveti anđeli grle Tvoj narod i udahnu u njega duh svoga blagoslova.” Zatim, u uvodu hvalospjeva “Svet si” spominjemo imena anđela 9 kategorija, srednjovjekovne klasifikacije anđela. “Anđeli i arkanđeli, prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vrline, moći, kerubini, serafini.” Ili razmislite o riječima izrečenim u Predgovoru, uvodu preobraženja: “ovaj najdragocjeniji dar koji si nam ostavio, prinosimo ti i molimo, zapovjedi svom svetom anđelu da našu žrtvu ponese na tvoj žrtvenik”. Nakon toga, izlijevanje Božanske moći u žrtvene materijale odvija se kroz posredstvo Anđela prisutnosti, a svećenik je onaj koji samo obavlja posao pripreme.
Svaki veliki red anđela ima različite vrste. U svakoj skupini ima onih koji rade, gledaju ili meditiraju, dok su drugi još uvijek u takvoj fazi da su uglavnom okupirani vlastitim razvojem. Oni čiji je posao raspodjela moći nazivaju se apostolskim ili poslanim anđelima. Zanimljivo je samo da crkvu ili čak oratorij ne posjećuju uvijek isti anđeli, već je čest slučaj da je skupina anđela posebno vezana za određeni oltar i stalno je prisutna. Anđeo vodič također koristi one koji su aktivni u astralnom svijetu izvan svojih fizičkih tijela u vrijeme mise, tj. mrtve i one koji su pali u duboki san, za blagoslovljeno djelo raspodjele snage. No, mogu se koristiti samo oni koji su u sebi već razvili posebne sposobnosti potrebne za to djelo. Dobro je znati, a od sada i imati na umu, da smo u svetoj misi s Kristom povezani s tri izravne žice: anđelom, patenu i kalež, te sadržaj potonjeg, vino i vodu koji su transupstancijalirani.
Nakon što smo dovršili sakrament, posljednji poticaj prije blagoslova, na latinskom, ostaje arhaičan izraz: „Ite, missa est. – Deo gratias.” pozivamo ovdje prisutne anđele, vodiča, anđela prisutnosti i mnoge prisutne anđele, da mirno odu.
Imamo vrlo različit pristup izjavama koje izvještavaju o anđeoskoj komunikaciji, pojedinačnim anđeoskim uvidima i porukama koje su za sve, ali ih ne percipiraju pojedinci.
Iz nekog razloga, nekoga dotakne jedno, nekog drugo. Kabalistički i islamski, ili nešto kasniji srednjovjekovni mistici, dali su obilje podataka o anđeoskom svijetu, a zanimljivo je da je to vrijeme zamijenilo relativno ‘mirnije’ razdoblje u odnosu na njih. Zatim, nakon sredine 19. stoljeća, ta su se otkrića ponovno proširila i traju do danas. Vrlo je teško uhvatiti se u koštac s njima i cijeniti njihovu pravu vrijednost. Ni ovdje vas ne želim voditi u bilo kojem smjeru, ali dobro je uzeti u obzir nekoliko stvari.
U Bibliji se spominju samo dva anđela; Mihael i Gabriel. U zbirci koju su katolici prihvatili nalazi se i danas čuveno ime Rafael. Dobro je znati da tu spadaju i sva druga imena anđela u području individualne objave. Zauzvrat, isto predstavlja rizik da će se osoba prikazati posebnom. To ih pak postavlja na vrlo klimave psihološke temelje. Međutim, postoje mnogi izvještaji koji anđela nazivaju imenom koje ispunjava određenu funkciju. Ne daje mu ime, ali govori o njemu kao o identičnom zadatku koji mu je dodijeljen ili koji je on preuzeo. Već sam govorio o anđelu prisutnosti, anđelu predvodniku, u vezi sa svetom misom, ali ovdje spominjem da je jedno od najpoznatijih imena anđela postalo poznato i kao znak nečega. U knjizi proroka Izaije nalazimo izraz “sin zore”, koji je, preveden s hebrejskog na grčki i odatle na latinski, postao Lucifer kakvog poznajemo. Uvjerljivi su nazivi anđela kao što su: pomoćnik, mjerač, radijator, pa čak i graditelj!
Moramo prihvatiti stav da postoje dobri anđeli, odnosno anđeli koji pomažu životu, i loši anđeli, odnosno anđeli koji uništavaju život. Općenito se slažemo da su oni duhovna bića čijim ‘tijelima’ nedostaje fizičko. Uobičajeno je judeo-kršćansko uvjerenje da je u stvorenom svijetu samo čovjek u privilegiranom položaju da tijekom svog zemaljskog života ne samo sebe nego i sve druge može približiti svojoj izvornoj namjeri, Bogu. Sadašnja egzistencijalna razlika, koja se očituje u obliku minerala, biljke, životinje, čovjeka, anđela, može se mijenjati i razvijati samo kroz “rad” čovjeka. Samo mi imamo, a to je naravno lekcija koju sam izvukao, sposobnost odlučivanja između ispravnog i pogrešnog, to jest, potvrditi svoj potencijal koji se očituje u slobodnoj volji. Za mene je savršeno očito i prirodno da će na kraju Bog biti sve u svemu, tj. razlika između stvoritelja i nestvorenog će prestati postojati. Prekrasan simboličan oblik toga je takozvana menora, čije su 3-3 stabljike povezane sedmim, odnosno srednjim. S jedne strane triju stabljika su gore spomenuti mineral-biljka-životinja, s druge strane su njihovi vrlo, vrlo sofisticirani dvojnici, naime ‘anđeo’, ‘serafin’ i ‘on’. Spojeni su izvana, tj. “on” je povezan s materijalnim, “serafin” s biljnim, a “anđeo” s životinjskim planom.
Draga braćo i sestre, veza između anđela i čovjeka puno je bliža nego što bismo mogli pomisliti u neposrednoj svakodnevici. Ako možemo obratiti dovoljno pažnje na svoje živote, sigurno možemo otkriti fizičku ili materijaliziranu prisutnost anđela u mnogim slučajevima. Vjerujemo da je to bilo ljudsko biće, životinja ili čak biljka, te da nam je pomoglo anđeosko biće, duhovno biće. Razmišljajmo o tome na isti način kao kad kažemo da je nešto ili neki događaj slučajan ili nepotreban. Ove riječi ne koristimo iznad određene razine, a tako trebamo ili možemo razmišljati o pomoći koju pružaju anđeli.
I na kraju, u odnosu na anđele, moramo se nužno sjetiti Marije, koja je Kraljica anđela, a dok pjevamo i molimo prije svake mise, “mnogi su silni anđeli oko Djevice”. Njezina pomoć, njezina moć i snaga još uvijek umiruju one koji od nje traže pomoć anđela ili nude svoju službu preko nje. Ovo je velika prilika za nas!
Govorio sam vam o “obaveznim” i “preporučenim” aspektima, i na kraju, da zaključim, završavam tekstom naše svakodnevne molitve: “Bože, Kralju anđela, Vladaru sve vojske nebeske, zahvaljujemo Ti i hvalimo za pomoć koju nam tako radosno pružaju ove tvoje sjajne sluge, i molimo se da budemo poput njih u čistoći i žaru, po Kristu našem Gospodinu.”
Amen.
Bog kao vladar anđela
Propovijed povodom 3. nedjelje po Trojstvu
Danas slavimo treću nedjelju po Trojstvu, a vodeća misao tjedna je Bog kao vladar anđela.
U mnogim prilikama u Svetom pismu anđeli su dolazili kao glasnici i poslanici čovječanstvu. Arkanđeo Gabrijel ukazao se Zahariji kada je obavljao svećeničku dužnost u hramu. On je navijestio Mariji začeće Isusa. Arkanđeo Rafael javio se Tobiji rekavši mu da je došao ozdraviti njega i snahu, jer on je Rafael, jedan od sedam svetih anđela koji prikazuju molitve svetaca i slobodno se kreću pred slavom svevišnjeg.
Postoji devet redova anđela, od kojih sedam pripada našem Sunčevom sustavu, a dva su kozmička te oni prolaze preko granica našeg Sunčevog sustava. Ovih sedam obično se nazivaju sedam planetarnih duhova (pred prijestoljem) ili sedam buktinja pred prijestoljem Božjim. Oni posjeduju svu božansku misao ili prvobitnu sliku svega što snuje i određuje. Zato sveti Toma kaže “da je Bog prvu uzrok svega, a oni, njegovi anđeli, drugi.” Ovih sedam duhova pred prijestoljem Božjim Njegovi su centri, Njegove karakteristike i Njegovi aspekti. Svaki od ovih anđela je na čelu jedne velike hijerarhije koja se spušta sve niže i niže, dok ne dobijemo jednog predstavnika ovdje dolje, koji je otprilike na visini naše evolucije, da nam pomogne i preda Božje zamisli koje mi onda provodimo u djelo.
Stoga je na nama da se već sad, ovdje, pripremimo kako bismo mogli razumjeti svete anđele i prihvatiti njihovu pomoć. Možemo sebe učiniti provodnicama za Njihov nesebični rad, a svoj život podesiti tako da oni u čistoći, smjernosti i svetosti mogu djelovati kroz nas na sve veću slavu Božju.
I danas postoje mnogi koji mogu vidjeti anđele i promatrati ih u njihovom radu kod svete mise, kako s divnom lakoćom upravljaju snagama nastalim iz naše ljubavi i pobožnosti, pa iz toga grade hram u višim svjetovima, da bi onda kroz njega zračili ogromnu snagu na posvećenje kruha i vina.
Divno je gledati vještinu i ljepotu s kojom oni to rade. Mnogi ih ne vide, ali ima onih koji ih mogu osjetiti. Oni osjećaju dolazak apostolskih anđela kod Prefacije (predslavlja – zaziva anđela) kad odgovaraju tj. kad se odazivaju na poziv svećenika. Čim se spomene ime nekog nebeskog reda anđela (anđeli, arkanđeli, prijestolja, gospodstva, kneževstva, kreposti, snage, kerubini, serafini), jedan veliki anđeo koji predstavlja taj red, spusti se u veličanstvenosti, praćem sa svojom povorkom anđela. Aura tog velikog anđela kao i aure njegovih pratitelja obojane su bojom tog reda ili zrake koju on zastupa, dok cijela skupina anđela plamti i stoji u nježnoj višebojnoj vatri. Kaže se da je sjaj tih zračećih formi neopisiv.
Njihov mir, ljupka lica dotaknuta uvijek nadzemaljskom ljepotom, njihove zvjezdane oči osvjetljene slavom, njihov ponosni zanos i snaga ispunjavaju promatrača radošću i divljenjem, sve dok se i on s njima ne nakloni pred Gospodom svih anđela i ljudi, dok snažni pjev odjekuje: “SVET, SVET, SVET, GOSPOD BOH – HOSANA NA VISINI.”
Oni koji su to vidjeli ili osjetili, ne mogu nikad posumnjati u stvarnost sakramenata i veličinu Katoličke Crkve kao djeliteljice božanskog svetla ljudima.