Crkva – opće informacije | Slobodna katolička Crkva

Slobodna (Liberalna) katolička Crkva (SKC, na engleskom “The Liberal Catholic Church – LCC”), je sastavni dio “jedinstvene Svete katoličke i apostolske Crkve” u kojoj je poglavar Krist i koja je stvarno jedna usprkos mnogim vidljivim promjenama. Održava apsolutnu toleranciju u pogledu drugih vjerovanja i ne vidi sebe u sukobu s drugim crkvama, jer smatra da svaka vjera ispunjava izvjesnu svrhu, a svaka crkva (religija) predstavlja posebnu provodnicu za duhovni razvoj čovjeka. SKC gleda na sve kršćane kao na veliko bratstvo onih koji su se okrenuli Kristu kao nadahnitelju njihovog duhovnog života.

Gospod Isus Krist

Povijest Crkve

Utemeljena je 1916. godine u Engleskoj reorganizacijom Starokatoličke Crkve. Crkva slavi svoj rođendan 13. veljače 1916., jer je toga dana posvećen prvi biskup James Ingall Wedgwood, pod čijim je vodstvom Crkva započela svoj rad i uskoro se proširila u više od 40 zemalja. SKC je sakramentalna Crkva koja je naslijedila apostolsko nasljeđe preko nizozemskih biskupa iz Starokatoličke Crkve u Utrechtu.

Biskup James Ingall Wedgwood

Organizacija Crkve

SKC je samostalna i neovisna, iako su teozofi imali značajnu ulogu kod uspostavljanja Crkve. Ona je neovisna o Teozofskom društvu kao i o bilo kojem udruženju. Crkvom upravlja Opća episkopalna sinoda koja se sastoji od aktivnih biskupa. Izvršno tijelo Sinode je predsjedavajući biskup koji se bira na sedam godina. Predsjedavajući nadbiskup je bio William Downey iz SAD-a,koji je ujedno i nadležni biskup (ordinarij) za Hrvatsku provinciju, koja je određena zemljopisnim granicama Republike Hrvatske i koja je od Opće episkopalne sinode službeno potvrđena 16. travnja 2006. godine.

Predsjedavajući nadbiskup William Downey

Svećenstvo ne prima naknadu za svoje služenje u Crkvi, već ima građansko zvanje kojim privređuje za svoj život i može se ženiti. Crkva se održava dobrovoljnim prilozima. Žene u SKC mogu biti zaređene do stupnja đakoneze u službi Majci Mariji i kao takve mogu predvoditi jutarnje, podnevne i večernje molitve, te meditacije i sakrament Sv. Pomazanja.

Službe u Crkvi

Službe su opisane u crkvenoj Liturgiji i obuhvaćaju sedam glavnih svetih sakramenata: euharistija, krštenje, potvrda, vjenčanje, ispovijed i oprost grijeha te sveti redovi. Pored toga obavljaju se i službe u čast svetoj Majci Mariji, jutarnje, podnevne i večernje molitve, razne posvete (predmeta, vode, ulja i sl.) i pogrebi.

Majka Marija

Sv. Euharistiji (Misi) može prisustvovati svatko, bio on član Crkve ili ne. Kao sakramentalna crkva SKC najveću pažnju pridaje Svetoj pričesti koja se daje u dvije prilike (Tijelo i Krv). Isto tako, sv. pričest može primiti svatko tko joj priđe iskreno i s punim poštovanjem. Crkva prema vjernicima ne postavlja nikakve zahtjeve u pogledu vjere, već jednostavno od njih očekuje dobronamjernost i predanost u zajedničkom radu koristeći crkvenu Liturgiju. Liturgija bogoslužja slična je, uz neke izmjene, Rimokatoličkoj. Isto tako, svi važni blagdani slave se na isti dan kao i kod Rimokatoličke Crkve.

Učenja Crkve

SKC je osnovana za one koji žele koristiti tradicionalne kršćanske sakramente, a teže potpunoj vjerskoj slobodi u svom traženju istine te smatraju da je Gospod Krist htio da Njegova religija bude religija ljubavi i slobode, koja će pomoći ljudima u njihovu duhovnom rastu oslobođenom od straha i dogmi. Zato se od vjernika SKC očekuje da slijede visoke duhovne vrijednosti i da u svom životu nastoje živjeti u duhu ljubavi s cjelokupnim čovječanstvom tražeći jedinstvo, no ne putem jednostranosti, nego putem različitosti, jer u njoj je bogatstvo i ljepota Božjeg izražaja. Ne inzistira se da vjernici SKC prihvate doktrinirane stavove, jer se smatra da istina nije istina za čovjeka dok je on sam ne spozna.

Službeno učenje Crkve

1.Bog je neograničen, vječan, nespoznatljiv i nerođen. On je Jedan od kojega svi potječu, u Njemu žive, kreću se i imaju svoj bitak.

2. Bog se očituje kroz stvaralačko Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga, jednako vrijedne, jednako vječne. Sin je “rođen” od Oca, a Duh Sveti je proizašao od Oca i Sina.

3. Čovjek je stvoren prema slici Božjoj i po svom je biću i sam božanski – iskra božanskog plamena. Budući da ima božansku prirodu, ne može nestati, pa je stoga vječan i njegova budućnost je beskrajan rast.

4. Krist je vječna moćna duhovna prisutnost u svijetu, koja vodi i održava svoj narod. Božanstvo koje se u Njemu očituje postupno se razvija i u svakom čovjeku dok svaki ne postane savršenim čovjekom do mjere i savršenstva Kristova.

5. Svijet je pozornica uređenog plana u kojem se čovjekov duh neprestano izražava, te preko različitih uvjeta života i iskustva razvija svoje snage. Evolucija, ili duhovni razvoj, odvija se prema nepromjenjivom zakonu uzroka i posljedice: što čovjek sije to će i žeti, tj. ubrat će plodove svojih misli, osjećaja i djela. Stoga savršena pravednost vlada svijetom. Djela učinjena u pojedinoj fizičkoj inkarnaciji određuju život čovjeka nakon smrti u fizičkom tijelu, kako u čistilištu tako i na drugim razinama, i znatno utječu na nove životne okolnosti sljedećeg rođenja. Postoji zajednica (Bratstvo Svetih) onih koji su se visoko uspeli na stepenicama ljudskog razvoja i postali savršeni, neosobni, pravedni i neumorni u služenju čovječanstvu. Postoji i hijerarhija anđela čiji je glavni posao “služenje”.

6. Čovjek ima etičku dužnost prema sebi i drugima. Prva i druga Božja zapovijed su temelj života iz kojeg proizlaze zakon i mudrost proroka. Služenje čovječanstvu i podčinjavanje svoje niže prirode višoj, tj. žrtvovanje svoga maloga “ja” višem “Ja”, zakon je duhovnog rasta.

7. Gospodin Krist je uspostavio sedam glavnih sakramenata i u njima je Njegova nazočnost. Putem sakramenata unutarnja i duhovna milost dana je preko vanjskih i vidljivih znakova.