Propovijed povodom predadventske nedjelje
Bitna odrednica naših života je usvajanje raznih znanja i vještina, koja stječemo školovanjem, raznim usavršavanjima, praktičnim radom, mentorstvom od starijih članova naše obitelji i bližnjih. Usvojena znanja i vještine nam pomažu da u potpunosti funkcioniramo na materijalnoj razini postojanja u kojoj obitavamo, da od njih zarađujemo za život, da se profiliramo kao osobe sa svojim identitetom. Postavlja se pitanje: jesu li znanja koja posjedujemo i koja koristimo u službi Boga, a time u službi osobnog rasta te služenja drugima?
Uzevši to u obzir, podrazumijevamo li pod takvim znanjem samo ono koje je vezano za duhovnost, religije, samorazvoj? Naravno da ne. Svako znanje koje je na korist čovjeku i društvu, koje za posljedicu ima rast i razvoj u Bogu, je ono koje je vezano za naše izvorno ja. Nasuprot njemu, ako znanja i vještine koje posjedujemo, a koje prvenstveno služe našem rastu i razvoju zloupotrijebimo, ne koristimo ih i ne živimo sukladno Božji načelima, što neminovno dovodi do stvaranja osobnog duha koji ćemo kad tad vratiti.
Kod prenošenja znanja je potrebno imati na umu da sadržaj neće imati isti odjek na svakog pojedinca, bez obzira o kakvom se tipu znanja radilo. Ako nam je opća namjera uklanjanje neznanja, koje uzrokuje izljev nižih emocija i stanja od strane pojedinca na okolinu, valja procijeniti koliko tko može primiti i na koji način, da ne stvorimo kontraefekt, koji može samo prouzročiti nepotrebnu štetu. Neznanje uzrokuje ograničeno gledanje na pojave u okolini, kakve god one bile, no činjenica je da osobe pojedinačno ne mogu primiti jednaku količinu potrebnih znanja koje će ih učiniti boljim osobama, te je stoga neizostavno potrebna mudrost kod procjene davanja onoga što i koliko je nekome potrebno, pritom se sjetivši Isusovih riječi: „ne bacajte biserje pred svinje“.
Mudrost koju nam Duh Sveti daje kod prenošenja i korištenja znanja je neizostavno potrebna, i potrebno je da smo je što svjesniji. Ako slušamo samo svoje emocije i entuzijazam, a pritom zanemarimo govor našeg unutarnjeg bića, naše veze s Iskonom, ono što proizvedemo, ono što dajemo svijetu, je nepotpuno, zbog čega ljudi i dalje tragaju.
Neka ovaj zadnji dan crkvene godine nam bude rezerviran za retrospektivu godine. Gospod Krist neka nas zauvijek vodi na putu pravih, vrijednih i ispunjavajućih znanja, a u svrhu rasta u Bogu.
Amen.
Nedjelja pred adventom
Propovijed povodom nedjelje pred adventom
Ovom se nedjeljom završava crkvena godina, te već sljedećom nedjeljom ulazimo u advent i novu crkvenu godinu. Advent nas priprema i uvodi u veliku svetkovinu svjetla i ljubavi – Božić.
Na završetku ove godine prilika je da se prisjetimo i upitamo koliko smo u ovoj godini uznapredovali u ljubavi i uzdizanju svijesti prema Bogu. Koliko smo umnžoili svoje vrline i uljepšali hram Božji u nama? Jesmo li živjeli časno i strpljivo nosili svoj križ? Koliko smo učvrstili svoj karakter i postali stijena na koju se snage svjetla mogu osloniti? Koliko smo puta zatajili Krista zbog straha ili interesa? Koliko smo bili slabi i zatajili Boga ljubavi u nama? Koliko smo puta zloupotrebljavali moć i bili nadmoćni prema drugima? Jesmo li žalosnom pokušali dati utjehu? Jesmo li prihvatili odbačenoga? Jesmo li slabima bili potpora?
Svijest da smo zatajili i pogriješili veliki je napredak. Svijest o našim slabostima čini nas poniznima, a poniznima se daje oprost i ponizni primaju Krista.
Tokom ove godine u našoj crkvi, hramu Božjem, svake nedjelje i blagdane slušale su se riječi Božje, koje su nas poticale na duhovni rast i časni život. Davale su nam utjehu u boli, te snagu u slabosti. Davale su nam nadu i svjetlo, da u ovom teškom životu možemo naći vrata spasa, vrata vječnog života.
Da bi u idućoj godini riječ Božja, sjeme ljubavi i mudrosti niknuli u nama i dali još obilnije plodove Neba, potrebno je da pripremimo plodno tlo, da očistimo od korova i um i srce.
Zato je ova nedjelja posvećena Bogu, Duhu Svetome. U Kolekti zazivamo Boga Duha Svetoga, tu nebesku vatru, da sagori u nama sav korov zabluda i neznanja, da sagori u nama sve što ne gori nebeskim sjajem, tom vječnom vatrom.
Samo se vatra može približiti vatri, a da ne bude spaljena. Samo se takav može približiti prijestolju Božjem, Plamenu Ognjenome, kako to kaže današnja Poslanica. Takvi se u Poslanici nazivaju Mudrima. I oni će preuzeti carstvo i držat će ga od vijeka do vijeka.
Pred nama je nova crkvena godina, s 52 nedjelje, s 52 službe Božje. Duboko vjerujem da su naša Slobodna katolička Crkva i ova naša crkva, božanska njiva, u kojima će riječi Božje, sjeme Božje, naći plodno tlo, iz kojeg će izrasti bogati plodovi neba, na slavu Božju, kojima će se radovati i nebo i zemlja.
Amen.