Propovijed povodom svetkovine Uznesenja Marijinog – Velike Gospe

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa) slavi se 15. kolovoza te sljedećih 8 dana. Tradicionalno, mnogi vjernici u tom razdoblju kreću na hodočašća u brojna Marijanska svetišta.

Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslije Isusova Uzašašća živjela na zemlji još 25 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda ju je sveti Ivan apostol odveo u Efez. Život je provodila u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.

Tako je deset godina Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću.

Isus Krist nije uzeo svoju presvetu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Gospodin je uslišao njezinu molitvu i poslao je anđela da joj navijesti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. On je stigao tri dana kasnije i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali u grobu nisu našli Marijino tijelo nego su osjetili miris njezinih haljina i čuli anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom.

Povijesni korijen ove svetkovine je posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu koja se slavila 15. kolovoza od sredine V. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582. do 602.) protegnuo je taj blagdan kao obavezan u cijelom svome carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće BDM (Koimesis) u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Kršćani Rima slavili su “Rođendan svete Marije” (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine VII. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I. (772-795) ovaj se blagdan zove “Uznesenje svete Marije”, a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tok zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.

Temeljem crkvene tradicije, Slobodna katolička Crkva je prihvatila ovo učenje te ga obilježava na dan kad i Rimokatolička. U duhu slobodnog katolicizma, Marijino uznesenje možemo promatrati iz više kutova. Činjenica je da prevladava teza o doslovnom uznesenju Marijinog tijela, temeljem predaje da u grobu tijelo nije nađeno, no možemo uzeti u obzir da njeno uznesenje se odnosi i na (ili samo na) uznesenje nje kao osobe, kao ljudskog bića sa posebnom, jedinstvenom ulogom koje je svojim utjecajem promijenilo čovječanstvo.

Marijino uznesenje možemo gledati kao na posljedicu potpunog predanja i odanosti Kristu, potpune vjernosti Njegovom poslanju i davanju potpore u ostvarenju cilja, koje je preobrazilo čovječanstvo.

Iako trnovit put, često ispunjen tugom i osjećajem nemoći, Marija je primjer dosljednosti. Unatoč svemu, nije odstupala od onoga što je za nju bilo zacrtano, te koliko god za nju kao majku, događaj kao što je Isusova muka bio traumatičan, vjerovala je da iza toga, ma koliko bolno bilo, postoji viši cilj. Ona je primjer onoga što čini iskreno predanje, služenje i vjera u Krista: unatoč svemu što se takvoj osobi pripriječi na putu, nedvojbeno je, na kraju zemaljskog životnog puta, čeka najveća nagrada od svih – stapanje s Kristom u Jedno – uznesenje cijelog bića.

Kao što je majčinski podržavala, pratila, bodrila Isusa tijekom njegovog poslanja, kao što mu je bila stalna i vjerna potpora, tako neka i nas, ljude s mnogim manama i slabostima, naša nebeska Majka štiti, prati, podržava. Neka nam njezin primjer, kao i potpora koju dobivamo od nje putem meditacije i molitve, bude temelj za naše osobno stapanje s Kristom, za naše osobno uznesenje.

Nebeska Majko, hvala na svemu što činiš za nas.

Amen.