Propovijed povodom 2. nedjelje po Trojstvu
Danas obilježavamo 2. nedjelju po Trojstvu, u kojem razmatramo Boga kao Svjetlo.
Tijekom uobičajene komunikacije, kod spominjanja Boga i božanskog često koristimo riječ „svjetlo“. Zašto to, često nesvjesno radimo? Što riječ „svjetlo“ uopće označava u kontekstu božanskog?
U svakodnevnom životu, tijekom trajanja danjeg svjetla, ljudska bića su najaktivnija. Glavninu naših obaveza izvršavamo dok nas obasjavaju Sunčeve zrake. Prirodno smo tad najsigurniji u naše odluke, poteze, djela. Tijekom danjeg svjetla, kad je sve tako jasno vidljivo, prirodno smo najbliže sebi, svojoj pravoj prirodi, onome što mi uistinu jesmo. Nasuprot tome, nakon što Sunce zađe i kad nastupi noć, spontano se, kao ljudska bića, mijenjamo. Više nismo tako aktivni kao tijekom dana. Prepuštamo se opuštanju i razonodi. Spontano se, bez prethodnog promišljanja, prepuštamo se svojoj nižoj prirodi.
Svjetlo, kakvog god izvora bilo, je izvor jasnoće i sigurnosti. Izvor je onoga što uistinu jest, što nije skriveno, nego potpuno jasno, i samo po sebi prirodno – Bog u nama, u potpunosti. S druge strane, tama skriva cjelokupnost svega, onako kakvo ono jest. Tama izobličuje ono što uistinu jest – Boga u nama.
Svjetlo kojem stremimo, u kojem se osjećamo sigurno i ugodno, s kojim se nastojimo svjesno ili nesvjesno identificirati u svakom trenutku našeg života je Krist sam – svjetlo svijeta. Pripadnost Kristu, promatrajući ga kao našeg jedinog stvarnog uzora i učitelja, nastojavši u svakodnevnom životu, unatoč svim životnim izazovima biti što kristolikiji, osigurava nam sigurno vodstvo koje nas vodi pravim putem, makar povremeno imali osjećaj, iz naše ograničene ljudske perspektive, da to nije tako.
S druge strane, hodanjem kroz život po stranputicama, tražeći sebe na mjestima, u situacijama i u ljudima koji nikakve veze s našom esencijom nemaju, ne vidjevši svrhu vlastitog zemaljskog života, jest hodanje u tami, gdje ni sebe, ni druge, ni cjelokupnu stvarnost, a time ni Boga u sebi ne možemo promotriti na pravilan način.
Osjećaj ispunjenja u Kristu ili prihvaćanje svjetla svijeta u vlastitom biću, ili osjećaj beznađa i izgubljenosti, odnosno prihvaćanje života u tami. Ili smo u Kristu, ili nismo. Izbor je jasan.
Stoga svakodnevno, u svakom trenutku našeg života, pokušavajmo biti očitovanje Boga u nama – svjetlo svijeta. Svjesni smo da to često nije lako. Svjesni smo da u svakodnevnici se suočavamo s nizom situacija gdje imamo prilike za padom, za propustom, a time zanemarivanjem Kristovog svjetla koje je tu uvijek za nas, i s nama. Zbog toga, imamo alate kojim se vraćamo na stazu svjetla – sakramentalni život koji prakticiramo u našoj crkvi i po mogućnosti svakodnevni razgovor u Bogom u molitvi i meditaciji.
Ustrajmo na putu svjetla Kristova, jer to je jedina garancija duhovnog rasta u Bogu.
Amen.
Bog kao Svjetlo
Propovijed povodom 2. nedjelje po Trojstvu
Ova nedjelja posvećena je svemogućem Bogu kao izvoru svjetla. U današnjoj poslanici apostol Ivan kaže: “Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame.” Doista, Bog je svjetlo i sve što je stvoreno, stvoreno je od svjetla, jer praatom Anu (kako ga zovu teozofi, Annie Besant i drugi) stvoren je iz čistog svjetla i kad bi Logos samo na trenutak povukao svoju volju iz atoma, ne bi bilo ni atoma ni svijeta, no svjetlo bi ostalo. Zato Božansko svjetlo nosi bit svih istina i začetnik je svega stvorenog. U toj svjetlosti stvorene su sve vrline, sve snage, sve mogućnosti.
Nema svjetlosti, nema snage, nema vrlina koje ne bi imale svoj korijen u toj svjetlosti. I mudrost je svjetlost i ljubav je svjetlost i život je svjetlost. Po svjetlosti zvijezde raspoznajemo od čega se sastoji zvijezda, po svjetlosti čovjeka raspoznajemo kakav je čovjek, kakve vrline ima. Raspoznajemo i čovječju dušu (kauzalno tijelo) i osobnost čovjeka, kakva su mu niža tijela.
Kad smo dovoljno pročišćeni, nebesko svjetlo slobodno se spušta u naša tijela i donosi našem životu predragocijene nebeske darove koji nas uljepšavaju i uzdižu u nebeske visine. U ezoterijskoj literaturi nalazimo da svjetlo Atme ili Duha Svetog donosi snagu, volju, blaženstvo, a svjetlo Budija (Kristove svijesti ili intuicije) donosi ljubav, mudrost, spoznaju, sućut, razlučivanje itd. Svjetlo višeg mentala donosi apstraktne spoznaje itd.
Sve je to jedno te isto svjetlo iz istog izvora, ali kad prolazi kroz razne razine donosi u našim tijelima i različita svojstva. Kao što je rekao naš biskup Leadbeater, to je poput električne struje koja kad prolazi kroz različite potrošače stvara različite efekte; svjetlo kod žarulje, toplinu kod grijača ili kretanje elektromotora ili elektromagneta.
Kako se duhovno razvijamo, tako se sve češće povezujemo s višim principima pa time veća količina nebeskog svjetla dolazi u naša tijela a time i u našu svijest, naš život. Savršen čovjek je sasvim povezan sa svojim višim principima pa je njegovo tijelo doista hram Božji, jer je pun svjetla i savršenstva, svjetlo je u svijetu. Eto to je postigao naš Gospodin, zbog čega je mogao predati čovječanstvu mudrost Božju i zato je On naš Učitelj Svijeta.
Ako smo povezani sa svojim višim principima, u zajedništvu smo s Ocem i s Isusom Kristom, a Božansko svjetlo bit će prisutno u našem životu pa nećemo živjeti u neznanju, već ćemo postajati sve kristolikiji, sinovi Božji.