Propovijed povodom Navještenja Gospodinovog – Blagovijesti

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) kršćanska je svetkovina u spomen na događaj kad je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom.

Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.

Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.

Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka.

U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti”. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.

Gledajući kontekst vremena i okolnosti u kojima su se ovi događaji odvijali, nedvojbeno je da je Mariji bio veliki izazov se nositi s izvanbračnom trudnoćom u razdoblju kad je navedeno bilo u potpunosti društveno neprihvatljivo. Bila je očigledno izložena osudi i ismijavanju. Već na početku Isusovog života, u samoj majčinoj utrobi, oboje su bili izloženi nerazumijevanju i osudi okoline pune predrasuda i neznanja. S pravom se postavlja pitanje: zašto su oboje već na početku bili izloženi takvim prilikama?

U narodu je poznata izreka, koja je ujedno i svojevrsna vjerska istina, da Bog čovjeku ne daje više nego što isti može podnijeti. Shodno tome, Marija, koja je unaprijed bila predodređena za složen i odgovoran zadatak majčinstva i odgoja djeteta Isusa, je imala potrebnu čvrstinu i karakter potreban za svladavanje svih nametnutih izazova. Također, takvi izazovi su je nadalje gradili kao osobu, a što joj je bilo potrebno u njenom daljnjem služenju i svim ulogama koje je imala te ima.

Unatoč svim nedaćama i izazovima s kojima se nosimo, budimo svjesni da, kao što je Marija nosila Isusa u utrobi, koji je naposljetku postao Krist, tako i mi, suočavajući se sa svim preprekama koje svladavamo kroz život, postupno stvaramo i na kraju rađamo Krista u sebi. Neka nam Marijina predanost i prihvaćanje vlastite uloge u služenju Bogu i čovječanstvu bude trajna inspiracija i pokretač.

Amen.