Propovijed povodom 3. korizmene nedjelje
Današnja, 3. korizmena nedjelja posvećena je razumijevanju.
U današnjem evanđelju smo čuli o događaju u kojem je narod htio kamenovati nevjernu ženu, optužujući je pritom za njen grijeh, pozivajući se pritom na stari zakon. Nakon što je okupljenom mnoštvu Isus rekao da tko je bez grijeha, neka baci kamen, isti su se razišli, prepoznavši sebe u tim riječima. Prepoznali su vlastito nerazumijevanje te nevjerne žene kao osobe, situacije u koje se nalazi, a zbog koje je počinila taj grijeh, a ponajviše su prepoznali nerazumijevanje samih sebe.
Svakodnevnim aktivnostima neminovno komuniciramo na razne načine s mnogim ljudima. Svakodnevno se u interakcijama s ljudima oko sebe susrećemo s mnogim izazovima. Zahvaljujući izazovima, na njih reagiramo na razne načine. Naše reakcije, kakve god one bile, su odraz našeg razumijevanja ljudi na kojih se reakcije odnose, kao i situacije u kojoj se nalazimo. Stoga se zapitajmo: kakvo je uistinu naše razumijevanje ljudi i situacija oko nas? Smatramo li da razumijemo ljude oko sebe pravilno, da razumijemo okolnosti njihovih života i životnih situacija u kojima su se našli, ili smo skloni osudi drugih, bez obzira na prave razloge njihovih djela, kakva god ona bila?
Priznajmo sebi jednu jednostavnu činjenicu: naša percepcija svijeta oko nas je ograničena. Ma koliko god za sebe mislili da smo mudri, pametni, da shvaćamo pojave i situacije oko sebe pravilno, činjenica je da je daleko više toga što „na prvi pogled“ ne vidimo, ne osjetimo, ne spoznamo. Shvatimo da je ta, svojevrsna ograničenost u percepciji svega oko nas tu s razlogom, a temeljni razlog za to je učenje. Zahvaljujući tom učenju, spoznajemo suštinu sebe, drugih oko sebe i cjelokupni svijet koji nas okružuje.
Priznajmo sebi također da ni sebe ne poznajemo najbolje. Zbog našeg neukroćenog ega, možemo smatrati da o sebi znamo i da smo sve spoznali što je bitno, no svakodnevne životne situacije nas u toj iluziji lako razuvjere. Zapravo, ljudi oko nas koji u nama izazovu najdestruktivnije reakcije nam pokažu da ono što nam kod njih smeta, što nas ljuti, iritira, je zapravo prisutno u nama samima. Svakodnevne životne situacije u kojima se nađemo, a koje u nama izazovu reakciju kojom degradiramo sebe kao osobu, nam ukazuju koliko posjedujemo nerazumijevanja prema drugima, prema životnoj situaciji u kojoj se nalazimo, a ponajviše, koliko nerazumijevanja imamo prema sebi.
Srećom, recept za osnaživanje vlastitog razumijevanja sebe i cjelokupnog svijeta oko sebe je vrlo jednostavan: vjera u Boga u sebi, u svoju božansku prirodu a time i u sebe kao osobu, te vjera u Gospoda Krista, našeg učitelja. Svakodnevnom molitvom, meditacijom, duhovnom praksom te sudjelovanjem u sakramentalnom životu Crkve, osnažujemo naše biće sve više, poboljšavamo percepciju sebe kao osobe, vlastite osobnosti, svojih vrlina i mana, svojih talenata i nedostataka, te potičemo sebe na razvoj svojih prednosti, koje nas grade kao osobu, te postupno odstranjivanje svojih nedostataka, koje nas kao ljudsko biće degradiraju. Tim procesom, ne da samo upoznajemo sebe cjelovito, nego posljedično imamo više razumijevanja i za druge ljude, shvaćajući pritom da su i oni samo ljudska bića, sa svojim vrlinama i manama, s kojima se nose kako u datom trenutku najbolje znaju. Prestajemo osuđivati druge, a time i sebe, i sve više imamo razumijevanja za druge, a time i za sebe. Gospod Krist, koji za sve nas posjeduje potpuno razumijevanje, neka nam u tom procesu bude trajna pomoć i podrška.
Amen.
Put razumijevanja
Propovijed povodom treće korizmene nedjelje
Kad se svjesno prepustimo duhovnom razvoju, slijedeći našeg Gospoda Krista, svakodnevno preispitujemo i popravljamo svoj karakter. Trudimo se da svaki dan postajemo sve bliži Bogu. U tom smislu, ovog tjedna posvećujemo našu pažnju razumijevanju.
Kada bi sve razumjeli, svima bi oprostili. U ovo doba nesklada, nesporazuma i ratova važno je razumjeti druge, jer razumjeti druge znači razriješiti nesklad, napetosti – znači oprostiti.
Razumjeti trebamo naše najbliže, ali i nama najdalje te naše neprijatelje. Ako se potrudimo s ljubavlju zaviriti u ljudsko srce, ako nam, kako kaže današnja kolekta, Bog udijeli milost, vidjet ćemo da i našu braću muče napasti koje i nas muče, ili su mučile. Razumjeti i oprostiti, Božanske su kvalitete. Ljubav sve razumije i sve oprašta. Opraštati drugima znači dati oprost sebi i drugima dati priliku da se poprave. Da nam Gospod nije toliko puta oprostio, bismo li imali ikakvu priliku za popravak?
U današnjem Evanđelju smo čuli kako je naš Gospod spasio preljubnicu od kamenovanja i pružio joj priliku da više ne griješi. Naš Gospod naveo je one koji su osuđivali i htjeli kamenovati ženu da pogledaju u svoje srce, jesu li bezgrešni.
Svo zlo proistječe iz neznanja i nerazumijevanja. Bez znanja, vjera je prazna, isprazna. Rastom u ljubavi i razumijevanju, naše oči bit će sve spremnije vidjeti istinu, razumjeti, blagoslivljati i opraštati, kako je to učinio naš Gospod Krist. Tuđe suze teći će iz naših očiju, a u svakom čovjeku prepoznat ćemo svoga brata i Krista. Krist je u svakom čovjeku, pa makar bio i grešnik. Uz rast ljubavi i razumijevanja sve više ćemo vidjeti Boga u svakom i u Jednom.