Propovijed povodom 1. korizmene nedjelje
Danas obilježavamo 1. korizmenu nedjelju, koja je posvećena samoispitivanju.
Korizma, kao razdoblje u godini, među ostalim predstavlja uspomenu na četrdesetodnevni Isusov pokornički boravak u pustinji, te na četrdeset godina hoda Izraelaca kroz pustinju da bi mogli ući u Obećanu zemlju. Znači li to da je korizma, kao razdoblje u godini koje je započelo na Čistu srijedu, obilježeno pokorom i svojevrsnom žalošću? Upravo suprotno. Makar korizmeno razdoblje počinje Pepelnicom i obredom pepeljenja, u kojem osvještavamo svoju prolaznost, ranjivost, potrebu za nevezivanjem za materijalno i isprazno, tako ono završava uoči zalaska Sunca na Veliki četvrtak, uoči trenutka kad se prisjećamo posljednje večere i ustanovljenja svete euharistije, svete misne žrtve koja je žarište kršćanskog sakramentalnog života. Po završetku korizme slijedi najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Slijedi blagdan konačne pobjede života nad smrću. Konačne pobjede trajnog, vječnog, nad prolaznim, ispraznim.
Korizma je jedinstveno vrijeme u crkvenoj godini kad imamo priliku osvijestiti sebe kao osobu. Preispitati sebe, svoj život, odnos prema samom sebi i naš odnos prema drugim ljudima te cjelokupnoj prirodi koja nas okružuje. Vrijeme je to unutarnje kontemplacije, svojevrsnog godišnjeg čišćenja, samoobnavljanja, povlačenja u svoju nutrinu. Razdoblje je to boljeg upoznavanja sebe. Vrijeme je to kad se pripremajući svatko na svoj jedinstven način, osnažujemo za konačni dolazak Svjetla svijeta.
Današnja 1. korizmena nedjelja podsjeća nas i poziva na suštinu korizmenog vremena, vremena priprave za dolazak uskrslog Krista – na potrebu za samoispitivanjem, samoanalizom, preispitivanjem sebe kao osobe, svoje uloge prema drugim ljudima te svog života. Pogledavši se u ogledalo, zapitajmo se: jesmo li zadovoljni odrazom koji vidimo? Jesmo li to pravi mi? Mi, koji smo svojim riječima, djelima i mislima jedno s Bogom? Kad svaku večer legnemo na počinak, zapitajmo se: jesam li danas bio najbolja verzija sebe? Ako nisam, jesam li to pokušao biti? Jesam li nastojao biti jedno s Bogom?
Kao što se u uskršnje vrijeme na sjevernoj hemisferi budi priroda dolaskom proljeća, tako se i dolaskom uskrslog Krista budi život u nama. Budimo se mi, kao nove, obnovljene osobe. No, ta probuđenost ne može doći bez uloženog truda. Čak je i Gospodin naš Isus Krist prolazio svoju osobnu korizmu, prolazeći razne kušnje boraveći u pustinji 40 dana, a koje ga, kako god teške bile, nisu slomile. Na kraju je svojim uskrsnućem pobijedio ništavilo, i proslavio život, a time i Boga u nama svima. Ako je sve to Krist prolazio, tako je i na nama, ako prihvaćamo put života i Božjeg svjetla, da prihvatimo našu osobnu korizmu, naše osobnu katarzu, ne samo tijekom crkvenog razdoblja koje nazivamo korizmom, nego i inače, i da time, prije ili kasnije, uskrsne Krist u svima nama.
Amen.
Napisao: V.P.
14. veljače 2016.
Danas obilježavamo 1. korizmenu nedjelju, a za šest nedjelja slaviti ćemo naš najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
U današnjoj kolekti molili smo Gospoda za snagu, da se u ovo korizmeno doba možemo istinski ispitati, kako bi uočili svoje slabosti, mane i nedostatke.
Kao kršćani, kao Kristovi sljedbenici, opredijelili smo se za duhovni rast koji nas vodi našem Uskrsu, ali napuštajući svjetovni način poimanja života, svjetovne sile se trude da nas zadrže u svojoj vlasti u svojim okovima. Bitka je to koja se dugo vodi za povratak u nebesko kraljevstvo. Kako se pobjeđuje u toj bitci mi znamo, jer je naš Gospod kao Isus Krist u tijelu čovjeka pobijedio te sile, ostao čist i nepokolebljiv u svojoj Svetosti iako je bio izložen najvećim napadima lukavstva i prisile koje su izazivale nezamislive psihičke i fizičke boli i tako postao put preko kojeg se ulazi u nebesko kraljevstvo.
Ali Krist nam je došao i reći da smo nebeski dragulji i da je nebo pravi dom nebeskih dragulja, a sudbina dragulja je da propuštaju i odašilju Božansko svjetlo kroz svoju srž. Doista, čovjek je kao nebeski dragulj sa 7 ploha.
Duhovan čovjek je brušen i pročišćen dragulj koji se sprema da kroz sebe propusti puno Božanske svjetlosti koje će postati svjetlo u svijetu kad sve plohe kristala budu pročišćene i brušene po Kristovoj mjeri. Ovo je doba za čišćenja i brušenja dragulja, a korizma je vrijeme kada se pregledavaju plohe na draguljima i uočavaju slabosti na njima. Ako je bilo koja ploha mutna i nepročišćena, svjetlo kroz nju je slabo i mutno, ali znajmo da se samo kroz napor i rad bruše i čiste površine dragulja. Neka nam težnje budu da naša animalna svojstva zamijenimo višom sviješću.
Brušenje i čišćenje dragulja zahtijeva napore ali zadaje i psihičke patnje, a često puta i fizičku bol jer nas svjetovne sile ne žele tako lako pustiti iz svojih okova. Duhovnog ili pročišćenog čovjeka ne može pogoditi metak pakosti, zloće, zavisti i mržnje jer on nema više u sebi tih mana. Kako dragulj postaje čišći tako napadi postaju rafiniraniji i žešći. Naše slabosti su uvijek na nišanu, a mi se moramo truditi da te slabosti uočimo i pretvorimo ih u svjetlo.
Trudimo se da misli držimo u okviru ljubavi i dobronamjernosti, a kad pokušaju izaći iz tih okvira, obuzdajmo ih i korigirajmo. Zahvaljujmo Gospodu na svemu što imamo. Neka ljutnja bude iza nas, neka strah bude prošlost, jer znajmo – Krist je uvijek s nama.