Propovijed povodom novogodišnje nedjelje

Danas obilježavamo prvu nedjelju u novoj godini. Obilježavamo dane kad, osim pukog ulaska u novu godinu, donosimo i mnogobrojne tzv. novogodišnje odluke, koje su od osobe do osobe razne a kojih se pokušavamo već od prvog dana godine držati što je dosljednije moguće.

Kakve novogodišnje odluke donosimo? Često budu vezane za usvajanje zdravih životnih navika, pa selidba ili promjena posla, a s time i promjena cjelokupnog životnog ritma, itd. Ne umanjujući vrijednost ovakvih odluka, zapitajmo se: imamo li običaj donositi odluke o promjeni nas, kao osoba, kao pojedinca, na bolje? Donosimo li odluke kojim ćemo sebe graditi u duhovno razvijeniju osobu, odluke kojim prednost dajemo svojoj duhovnoj, iskonskoj prirodi a tek onda materijalnoj? I ono najvažnije: koliko smo, i jesmo li spremni donositi takve odluke, ne samo za novu godinu nego i inače?

Današnje evanđelje nas u sažetom obliku podsjeća na opće savjete o ponašanju kojim ćemo pokrenuti Krista u sebi. Univerzalne vrijednosti služenja drugima, pomaganja, žrtve a što rezultira našim neminovnim rastom u Bogu, naizgled zvuče jednostavno no u provedbi nailazimo na razne prepreke, na kušnje koje su naši osobni svojevrsni testovi a koji nas pokušavaju odmaknuti od puta provedbe Božanskog u materiji.

Bez obzira što nam takve kušnje izgledaju kao prepreke, one su zapravo naši testovi karaktera. Prolazeći takve izazove, spoznajemo svoje trenutno istinsko stanje, a time spoznajemo i našu božansku prirodu u nama u potpunosti. Spoznajemo prave vrijednosti kojim je poželjno dati prednost. Spoznajemo i da za odluku o nekoj konkretnoj, velikoj promjeni u našim životima ne trebamo nužno čekati novu godinu, nego je svaki dan u godini pogodan za to.

Neka nam u ovoj, novoj kalendarskoj godini Gospod Krist bude prava i izvorna inspiracija za daljni rast i razvoj, donoseći svakodnevno odluku da ćemo pokušavati, koliko god je to u našoj moći, svakodnevno biti što bolje osobe te time manifestirati Krista u sebi.

Amen.