SVETA PRIČEST (EUHARISTIJA)
Sveta pričest je središte kršćanskog sakramentalnog života, te predstavlja najveći od svih sedam sakramenata. Primanjem svete pričesti, sjedinjujemo se s Kristom u prilikama posvećenog kruha i vina, odnosno Tijela i Krvi Kristove.
Sveta pričest se redovno prima prilikom služenja svete euharistije, u obje prilike, a također joj je moguće pristupiti prilikom službe ozdravljivanja, bolesničkog pomazanja te službe pobožnosti svete pričesti.
Djeca mlađa od sedam godina ne primaju sakrament svete pričesti, no za djecu koja sakramentu pristupaju prvi put, moguće je organizirati službu prve svete pričesti.
Djelitelji sakramenta su klerici viših redova (đakoni, svećenici i biskupi), te đakoneze.
SVETO KRŠTENJE
Krštenje je sakrament po kojem se krštenik prima u zajednicu svete Kristove Crkve i postaje dijelom njenog “mističnog tijela”.
Čin sakramenta krštenja sastoji se od tri dijela: egzorcizma, pomazanja i primjene vode. Čin egzorcizma ima za cilj pročišćenje od negativnih komponenti. Prvo pomazanje je sa ciljem jačanja i zaštite krštenika, a potom slijedi sami čin krštenja, u ime Presvetoga Trojstva. Drugo pomazanje, koje slijedi nakon čina krštenja, dodatno jača krštenika.
Voda, koja se koristi u činu krštenja, simbolizira ispiranje od grijeha te izlijevanje nebeske snage. Krsni zdenac je obično smješten kraj ulaza u crkvu, kao podsjetnik da se preko sakramenta krštenja primamo u Crkvu Božju.
U slučaju sumnje u valjanost već dobivenog krštenja iz neke druge kršćanske denominacije, kandidat je u mogućnosti pristupiti sakramentu krštenja uvjetno.
Vršitelji sakramenta su klerici viših redova (đakoni, svećenici i biskupi), no u slučaju krajnje nužde, moguće ga je primiti i od strane laika, no uz korištenje trinitarne formule (u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga). U slučaju dobivanja sakramenta od strane laika, preporučljivo je isto ponoviti kasnije po punom obredu, od strane klerika kao vršitelja službe.
SVETA POTVRDA (KRIZMA)
Sakramentom svete potvrde ili krizme, kandidat potvrđuje sebe u nasljedovanju Krista, a što je prethodno inicirano sakramentom krštenja. Učinak sakramenta potvrde je dvojak: jačanje duše i davanje duši više ovlasti za samoizražavanje kroz materijalno tijelo.
Kandidat se zalaže da je spreman zanemariti osobne interese i da daje prednost radu za opće dobro. Nudeći sebe kao viteza u Kristovoj službi, slijedi sakramentalni čin potvrde, čime je još jednom “zapečačen” znakom svetog križa, simbolom života u žrtvi i službi.
Vršitelji službe sakramenta potvrde su isključivo biskupi.
ŽENIDBA
Krist nije ustanovio institut braka, no sakrament ženidbe blagoslivlja brak. Namjera sakramentalne ženidbe je pomoći bračnim partnerima da svoj bračni život provedu u ljubavi i međusobnoj podršci. Nakon što su se, u činu vjenčanja, zavjetovali jedno drugome na ljubav i vjernost u prisutnosti Krista, svećenik ih oboje blagoslivlja u ime Kristovo.
Prsten, koji simbolizira njihovu duhovnu vezu, se također blagoslivlja.
Sakrament ženidbe je moguć jedino između muškarca i žene za koje ne postoje nikakve zakonske zapreke za sklapanje braka na civilnoj razini.
Vršitelji službe su svećenici i biskupi.
ISPOVIJED I ODRJEŠENJE
Sakramentom ispovijedi, osoba može duhovno ozdraviti, nakon počinjenja grijeha. Ispovijed nije način kojim penitent (osoba koja pristupa sakramentu ispovijedi) bježi od posljedica svojih nedjela, nego ga shvatimo kao duhovni proces kojim se oslobađamo vezanosti za grijeh, te kao na proces samopokajanja, sa ciljem povrata unutarnje duhovne harmonije koja je prethodno bila uzurpirana počinjenim propustima. Duhovno obnovljen preko sakramenta svete ispovijedi i odrješenja, penitent je spreman za novi početak, trudeći se živjeti u pravednosti i sukladno Božjoj snazi u njemu.
Da bi ispovijed bila valjana, potrebna je spremnost penitenta da se trudi izdići iznad svih svojih nesavršenosti i da nastoji, što je više moguće, živjeti u Bogu. Penitent ne može izbjeći posljedice za svoja nedjela, no može ih neutralizirati aktivno radeći na izgradnji sebe, sukladno svojoj božanskoj prirodi.
Svećenicima i biskupima je dana ovlast da u ime Kristovo odrješuju u sakramentu ispovijedi, no u tom činu, vršitelj sakramenta treba biti uvjeren da penitent pokazuje iskreno kajanje za svoja djela, te da pokazuje namjeru za vlastitim duhovnim rastom.
Svećenici i biskupi su obvezni na diskreciju, te su obvezni čuvati ispovijednu tajnu, pod svaku cijenu.
Sakramentu svete ispovijedi mogu pristupiti sve osobe starije od 7 godina života.
BOLESNIČKO POMAZANJE
Svrha sakramenta bolesničkog pomazanja je da:
- pomogne osobi u ozdravljenju fizičkog tijela
- pripremi osobu za smrt
- oslobodi osobu vezanosti za počinjene grijehe, kroz primjenu sakramenta ispovijedi i odrješenja, koji je dio bolesničkog pomazanja.
U sklopu bolesničkog pomazanja daje se pričest. U pravilu, riječ je o sakramentu kojem pristupaju osobe za koje je izgledno da bi mogle uskoro preminuti.
SVETI REDOVI
Sveti redovi su sakrament po kojem, ovisno o dobivenom stupnju, daju službenicima crkve snagu i ovlast da vrše povjerene im svete službe. Naš Gospodin djeluje preko ljudi, te oni koji su odabrani za tu svetu dužnost, kao biskupi, svećenici ili đakoni, postaju spremniji posrednici Njegove milosti, te njihovim zaređenjem, oni postaju povezaniji s Njim preko svetih redova. Kao takvi, ovlašteni su vršiti Kristove sakramente te time postaju posrednici Njegove milosti.
Bitno je istaknuti da se svi sakramenti primaju izravno od Kristove ruke, a klerik koji ih vrši je samo posrednik Kristov.
Temeljem crkvene tradicije, sveti redovi se dijele u dvije velike skupine: niži i viši redovi. Četiri su niža reda, te tri viša, a u svakoj od njih je prisutan pripremni stupanj.
Niži redovi:
- Pripremni red: klerik
- vratar
- čitač
- egzorcist
- akolit
Viši redovi:
- Pripremni red: podđakon
- đakon
- svećenik
- biskup